Slike iz filmova serija

Da ne dužim i ne pišem eseje o ovom voljenom čedu devedesetih koji se ovih dana povampirio. O tom, prošlom, ipak samo još ovoliko.

 "X Files" je bila super važna serija u mom životu i zajedno sa "Homicide: Life on the Street"  najvoljenija iz tog perioda. Obe su započele svoj TV život 1993 godine i obe su bile prikazivane, ovde kod nas, na, naravno, najomiljenoj i najvažnijoj TV stanici.
 I dok "Homicide" nije dočekao 21 vek (1999 je ugašen zbog slabog rejtinga ) "X files" se polako ali sigurno pretvarao u dinosaurusa koji je odbijao da umre.  Nekoliko poslednjih sezona nije ličilo ni na šta  a glavni story-arc, koji je od početka bio na klimavim nogama, ta čuvena zavera vanzemaljaca i tajnog vladajućeg establišmenta, se pretvorio gotovo u paronoidnu parodiju.  "X Files" je morao umreti znatno ranije a sudeći po ovim nastavcima koji nam stižu 2016 u vidu mini serijala od samo 6 epizoda, za "X Files" je bolje da je ostao "dead and buried".

Prva epizoda je fascinatno negledljiva, prepuna dijaloga koje umorni Molder i Skali izgovaraju sa tolikim žarem i uverenjem koji, ako ne i više, pokazuju "glumci" u pornićima, s'tim što za razliku od pomenutih, ono što sledi je znantno zanimljivije od onog što nam Chris Carter pruža u prvoj epizodi koja simbolično ima naziv "My Struggle". Druga epizoda jeste bolja od prethodne ali i takva liči na ne neku (ispod)prosečnu epizodu "X files" iz svog zlatnog doba.
 Treća je naravno ponajbolja možda zato što u današnjem svetu i sa ovakvim (gotovo istovetnim) konceptom "X files" i može samo funkcionisati kao parodija.
Teško da će preostale tri epizode uticati na moje konačno mišljenje o ovom revival-u ali ako bude tako očekujte i nastavak ovog teksta. Jer ipak;

btw. pogledajte kako Duhovni peva

p.s. namerno nisam pomenuo još jednu meni verovatno i najomiljeniju seriju iz devedesetih čiji nastavak očekujemo krajem ove godine. Emitovana je 1990-1991 i prekinuta nakon kraja druge sezone sa verovatno najintrigatnijim i istovremeno najfrustrurijaćim cliffhanger-om koja je neka TV serija imala. I ne, u svom nazivu ta serija nema reč NAJ...

I want to believe...



that Mulder actually can sing :)





but...

Škotski bend iz Škotske. Nemaju baš veliki broj fanova a ostaše i bez nekih članova. 2 albuma za osam godina. Liči zvuk na one "Vampirske vikende", zar ne ?

U svakom slučaju, lepa pesmica.

Adrian Borland, lider grupe "The Sound", 1999 godine  je definitivno prestao da pokušava da beži od sebe. Nakon godina depresije koji su pogoršani šizofrenijom i bipolarnim poremećajem Adrian je okončao svoj život u 41 godini bacivši se pod voz,

 I dok je Ana Karenjina zauvek ostala slavna zahvaljujući sličnom "poduhvatu" Adrian i njegov bend nikada nisu dostigli zvezdane visine. Naprotiv, ovaj londonski sastav, u doba svog bistvovanje beše ignorisan i od strane kritičara i od publike. Danas, danas (kao i tada) njihova muzika zvuči i ubedljivo i očaravajuće. Doduše, sada je tu i dodatni magični sastojak...nostalgija...



So many feelings
Pent up in here
Left alone I'm with
The one I most fear
I'm sick and I'm tired
Of reasoning
Just want to break out
Shake off this skin

I can't escape myself

All my problems
Loom larger than life
I can't swallow
Another slice
Seems like my shadow
Marks every stride
Can't learn to live with
What's trapped inside

I can't escape myself

So many feelings
Pent up in here
Left alone I'm with
The one I most fear
I'm sick and I'm tired
Of reasoning
Just want to break out
Shake off this skin

I can't escape myself

Francuski fanki-hip-hop bend.

Ovu pesmu sam čuo 100 puta ali tek danas prvi put videh i spot.