Mada je očigledan uticaj "Gospodara muva" na ovaj film (i roman na kome je zasnovan) "Battle Royal" će i sam postati referenti materijal za gomilu tinejdžerskih filmova koji će tek doći (Hunger Games napr.)
Artan Lili u Domu Omladine prošle subote (19.03.) je, ako me sećanje dobro služi, prvi koncert na kojem sam bio u poslednjih deset godina a da je u pitanju grupa koju čine ljudi mlađi od mene... Na ona preostala četiri behu samo "matorci".
Elem, Artan Lili je sjajan bend... zbog toga, otvaram HDD (Hit Dana Domaćica) upravo sa njima. Trudiću se da svakog dana posttavim po jedan spot nekog savremenog alt-rok-pop predstavnika sa ovih prostora. Što naravno ne znači da i dalje ne smete da slušate Karleušu.Cecu i gledate Bubamarine slike...
Da ne dužim i ne pišem eseje o ovom voljenom čedu devedesetih koji se ovih dana povampirio. O tom, prošlom, ipak samo još ovoliko.
"X Files" je bila super važna serija u mom životu i zajedno sa "Homicide: Life on the Street" najvoljenija iz tog perioda. Obe su započele svoj TV život 1993 godine i obe su bile prikazivane, ovde kod nas, na, naravno, najomiljenoj i najvažnijoj TV stanici.
I dok "Homicide" nije dočekao 21 vek (1999 je ugašen zbog slabog rejtinga ) "X files" se polako ali sigurno pretvarao u dinosaurusa koji je odbijao da umre. Nekoliko poslednjih sezona nije ličilo ni na šta a glavni story-arc,koji je od početka bio na klimavim nogama, ta čuvena zavera vanzemaljaca i tajnog vladajućeg establišmenta, se pretvorio gotovo u paronoidnu parodiju. "X Files" je morao umreti znatno ranije a sudeći po ovim nastavcima koji nam stižu 2016 u vidu mini serijala od samo 6 epizoda, za "X Files" je bolje da je ostao "dead and buried".
Prva epizoda je fascinatno negledljiva, prepuna dijaloga koje umorni Molder i Skali izgovaraju sa tolikim žarem i uverenjem koji, ako ne i više, pokazuju "glumci" u pornićima, s'tim što za razliku od pomenutih, ono što sledi je znantno zanimljivije od onog što nam Chris Carter pruža u prvoj epizodi koja simbolično ima naziv "My Struggle". Druga epizoda jeste bolja od prethodne ali i takva liči na ne neku (ispod)prosečnu epizodu "X files" iz svog zlatnog doba.
Treća je naravno ponajbolja možda zato što u današnjem svetu i sa ovakvim (gotovo istovetnim) konceptom "X files" i može samo funkcionisati kao parodija.
Teško da će preostale tri epizode uticati na moje konačno mišljenje o ovom revival-u ali ako bude tako očekujte i nastavak ovog teksta. Jer ipak;
p.s. namerno nisam pomenuo još jednu meni verovatno i najomiljeniju seriju iz devedesetih čiji nastavak očekujemo krajem ove godine. Emitovana je 1990-1991 i prekinuta nakon kraja druge sezone sa verovatno najintrigatnijim i istovremeno najfrustrurijaćim cliffhanger-om koja je neka TV serija imala. I ne, u svom nazivu ta serija nema reč NAJ...
Škotski bend iz Škotske. Nemaju baš veliki broj fanova a ostaše i bez nekih članova. 2 albuma za osam godina. Liči zvuk na one "Vampirske vikende", zar ne ?
Adrian Borland, lider grupe "The Sound", 1999 godine je definitivno prestao da pokušava da beži od sebe. Nakon godina depresije koji su pogoršani šizofrenijom i bipolarnim poremećajem Adrian je okončao svoj život u 41 godini bacivši se pod voz,
I dok je Ana Karenjina zauvek ostala slavna zahvaljujući sličnom "poduhvatu" Adrian i njegov bend nikada nisu dostigli zvezdane visine. Naprotiv, ovaj londonski sastav, u doba svog bistvovanje beše ignorisan i od strane kritičara i od publike. Danas, danas (kao i tada) njihova muzika zvuči i ubedljivo i očaravajuće. Doduše, sada je tu i dodatni magični sastojak...nostalgija...
So many feelings
Pent up in here
Left alone I'm with
The one I most fear
I'm sick and I'm tired
Of reasoning
Just want to break out
Shake off this skin
I can't escape myself
All my problems
Loom larger than life
I can't swallow
Another slice
Seems like my shadow
Marks every stride
Can't learn to live with
What's trapped inside
I can't escape myself
So many feelings
Pent up in here
Left alone I'm with
The one I most fear
I'm sick and I'm tired
Of reasoning
Just want to break out
Shake off this skin
Za razliku od juče, evo i malo pravog rock and rolla....
Naziv ove pesme muzičkih veterana iz Tuscona je "Hurtin' Habit". Zanimljivo je da je neko postavio ovu pesmu na youtube-u i pod nazivom Nebojša Bakočević Hurtin' Habit. Pitam se zašto...
ali pošto nisam baš siguran da će ova "verzija" još dugo tamo i biti evo i one "zvanične"
Ja sam jedan od onih, nažalost retkih, ljudi koji je, povremeno, pratio karijeru Colina Vearncombe-a, poznatijeg kao Black, i nakon njegova prva dva albuma. Sada, kada ga više nema, nadam se da će njegova muzika biti pažljivija (pre)slušana.
I ne, naravno da Black nikada nije dostigao vrhunce svog debi albuma ali niko mi ne može reći da je napr. njegov poslednji singl baš toliko loš da zaslužuje tek nekih 3800 pregleda na youtube-u Colin Vearncombe je umro mirno i tiho, okružen porodicom (suprugom i trojcom sinova) nakon dvonedeljne indukovane kome koja je bila poslednji pokušaj lekara da ga spasu posledica kobne saobraćajne nesreće. Imao je 53 godine. Nadam se ipak, da je, osim pesme "Wonderful Life" imao i takav život. Pa opet, apsolunto sam siguran da nije tako... Here I go out to sea again The sunshine fills my hair And dreams hang in the air Gulls in the sky and in my blue eyes You know it feels unfair There's magic everywhere [CHORUS:] Look at me standing Here on my own again Up straight in the sunshine No need to run and hide It's a wonderful wonderful life No need to laugh and cry It's a wonderful wonderful life The sun's in your eyes The heat is in your hair They seem to hate you because you're there And I need a friend Oh I need a friend to make me happy Not stand here on my own [CHORUS] I need a friend Oh I need a friend To make me happy Not so alone
p.s. Black je već imao hit dana na ovom blog-u pre neke četiri godine.
Kada smo se već juče dotakli devedesetih (o mladosti moja...šmrc) evo još jedne pesme iz tog perioda. Bend Skunk Anansie nisam pratio ali njihova pevačica Skin je bila (i verovatno je još uvek) veoma upečatljiva pojava na sceni. A ima i dobar glas.
"Hedonism (Just Because You Feel Good)"
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW
I SEE YOU FEEL NO PAIN AT ALL IT SEEMS
I WONDER WHAT YOU`RE DOIN` NOW
I WONDER IF YOU THINK OF ME AT ALL
DO YOU STILL PLAY THE SAME MOVES NOW
OR ARE THOSE SPECIAL MOODS FOR SOMEONE ELSE
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW
JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
DOESN`T MAKE YOU RIGHT, OH NO
JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
STILL WANT YOU HERE TONIGHT
DOES LAUGHTER STILL DISCOVER YOU
I SEE THROUGH ALL THOSE SMILES
THAT LOOK SO RIGHT
DO YOU STILL HAVE THE SAME FRIENDS NOW
TO SMOKE AWAY YOUR PROBLEMS AND YOUR LIFE
OH HOW DO YOU REMEMBER ME,
THE ONE THAT MADE YOU LAUGH UNTIL YOU CRIED
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW
JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
DOESN`T MAKE YOU RIGHT, OH NO
JUST BECAUSE YOU FEEL GOOD
STILL WANT YOU HERE TONIGHT
WANT YOU: [X3]
I WONDER WHAT YOU`RE DOING NOW
I HOPE YOU`RE FEELING HAPPY NOW [X2]
Eeee, ova naslovna soundtrack-a filma koji je, ipak, slabiji od kompilacije, budi neke setne, lepe uspomene,,,,
It was a miracle I even got outta longwood alive,
This town fulla men with big mouths and no guts,
I mean, if you can just picture it,
The whole third floor of the hotel gutted by the blast,
And the street below showered in shards of broken glass,
And all the drunks pourin' outta the dance halls,
Starin' up at the smoke and the flames,
And the blind pencil seller wavin' his stick,
Shoutin' for his dog that lay dead on the side of the road,
And me, if you can believe this, at the wheel of the car
Closin my eyes and actually prayin',
Not to god above, but to you, sayin',
Help me girl, help me girl
I'll love you till the end of the world
With your eyes black as coal and your long dark curls
Some things we plan, we sit and we invent and we plot and cook up,
Others are works of inspiration, of poetry,
And it was this genius hand that pushed me up the hotel stairs
To say my last goodbye,
To her hair white as snow, and her pale blue eyes,
Saying "I gotta go, I gotta go, the bomb and the bread basket
Are ready to blow,"
In this town of men with big mouths and no guts,
The pencil seller's dog spooked by the explosion
And leapin' under my wheels as I careered outta longwood on my way to you,
Waiting in your dress, in your dress of blue
I said thank you girl, thank you girl
I'll love you till the end of the world
With your eyes black as coal and your long dark curls
And with the horses prancin' through the fields,
With my knife in my jeans and the rain on the shield,
I sang a song for the glory of the beauty of you,
Waiting for me in your dress of blue
Thank you girl, thank you girl
I'll love you till the end of the world
With your eyes black as coal and your long dark curls
